Kad oštri, hladni vjetar reže obraze poput noža, a kada zemlju prekrije debeli sloj snijega, svijet kao da pada u stanje tišine i hladnoće. Oštra zimska hladnoća čini da ljudi ubrzavaju korake, a njihova raspoloženja kao da su zamrznuta ovom monotonom bjelinom. Međutim, u ovom naizgled beživotnom godišnjem dobu, jedan mali cvijet šljive tiho je ušao u moj život, poput najtoplijeg iscjeljujućeg svjetla zimi, grijući mi srce i obasjavajući boje života.
Stajalo je tamo tiho, kao da je vila koja izlazi iz drevne poezije, odišući nezemaljskim šarmom. Ovaj mali cvijet šljive stajao je sam na svojoj grani, jednostavnog i elegantnog oblika. Nekoliko malih i nježnih cvjetova šljive bilo je razasuto po grani, nježnih i vlažnih, kao da bi se lako slomili ako bi se dodirnuli. Prašnici su bili dugi, poput svjetlucavih zvijezda na noćnom nebu, posebno jarko ističući se na pozadini latica.
Tekstura njegovih latica je jasno vidljiva, kao da je umjetničko djelo koje je priroda pedantno izradila. Svaka latica je blago uvijena, podsjeća na nasmijano lice stidljive djevojke, odišući živahnošću i razigranošću. Iako je simulacija, toliko je realistična da se gotovo može zamijeniti za pravu stvar. U tom trenutku, činilo mi se da osjećam slab miris cvjetova šljive i osjetila sam otpornost i odlučnost s kojom su cvjetali na hladnom vjetru.
Stavila sam ga u starinsku plavo-bijelu porculansku vazu i stavila na stolić za kavu u dnevnoj sobi. Od tada je postao neizostavan dio mog života, tiho me prateći kroz svaki zimski dan. Ujutro, kada prva zraka sunca zasja kroz prozor i padne na mali cvijet šljive, izgleda posebno šarmantno i lijepo.
Vrijeme objave: 22. avg. 2025.