U ubrzanom toku vremena, mi smo poput putnika u bučnom svijetu, žurimo nogama, dok su nam duše obavijene sloj po sloj užurbanošću i pritiskom. Trivijalnosti života su poput sitnih zrnaca pijeska, postepeno popunjavajući praznine u našim srcima. Čini se da ta nekada topla i lijepa ljubavna osjećanja tiho i neprimjetno nestaju, ostavljajući samo pust i usamljen prizor. Jedna usamljena hortenzija, poput snopa svjetlosti koji probija izmaglicu, osvjetljava zaboravljeni kutak duboko u našim srcima, omogućavajući nam da ponovo prigrlimo život i povratimo davno izgubljenu toplinu i ljubav.
Latice ove hortenzije su pedantno izrađene od fine svile, svaka je realistična i naizgled sposobna da zadrhti pri najmanjem dodiru. Sijajući šarmantnim sjajem pod sunčevom svjetlošću, čini se kao da priča drevnu i misterioznu priču. U tom trenutku, bila sam potpuno očarana usamljenom hortenzijom. Činilo se kao da razgovaram s njom kroz vrijeme i prostor. U ovom užurbanom i bučnom svijetu, bila je poput mirnog bisera, koji je trenutno smirivao moj nemiran um. Odlučila sam da je ponesem kući i učinim je svijetlom tačkom u svom životu.
Ova usamljena hortenzija postala je bliski saputnik u mom životu. Postavila sam je na prozorsku dasku u svojoj spavaćoj sobi. Svako jutro, kada je prva zraka sunca obasja kroz prozor, čini se kao da je dobila život, emitujući nježan i topao sjaj. Tiho bih sjedila pored kreveta, posmatrajući je i osjećajući taj mir i ljepotu. Osjećala sam se kao da su sve moje brige i umor nestali u tom trenutku.
Kada sam se vratila kući iscrpljena, vidjela sam da hortenzija još uvijek tiho cvjeta tamo, kao da me dočekuje nazad. Nježno bih milovala njene latice, osjećajući nježnu teksturu, i postepeno bi umor i usamljenost u mom srcu nestajali.
Vrijeme objave: 23. avg. 2025.