Ova umjetna stabljikapšenica, iako samo artefakt, gotovo je savršena reprodukcija prirodnog šarma. Trokrake grane, poput padavina godina, sažimaju radost žetve i sjeme nade. Svako zrno pšenice je puno i sjajno, kao da je dar Majke Zemlje, i ljudi ne mogu a da ga ne žele nježno dodirnuti i osjetiti temperaturu prirode.
Njena boja nije drečava, ali ima tihu ljepotu. Svijetlo zlatnožuta, na suncu izgleda posebno toplo, kao da je sunce nježno mrvljeno, posuto po ovoj grani pšenice. Kada puše povjetarac, ona se lagano njiše, kao u šapatu, pričajući priču o rastu i žetvi.
To je tako jednostavna simulacija jedne grane pšenice, ali me je donijela beskrajne maštarije i dirnula. Nije samo vrsta ukrasa, već i vrsta duhovne hrane. Kad god sam umoran, uvijek mi može donijeti mir i utjehu, dopustiti mi da pronađem komadić vlastite čiste zemlje u ovom bučnom svijetu.
Ne trebaju joj cvjetne riječi da bi se uljepšala, niti komplicirani oblici da bi se izrazila. Samo jedna grančica pšenice dovoljna je da osjetimo toplinu i ljepotu iz dna naših srca. Možda je to snaga jednostavnosti. Jednostavnost je povratak ljepoti, povratak istinskom stavu. U kompliciranom svijetu, potrebna nam je takva jednostavnost, da operemo prašinu duše, da pronađemo izvorno čisto i lijepo.
Mnogo puta težimo tim prekrasnim i složenim stvarima, ali ignorišemo jednostavno i lijepo postojanje oko nas. U stvari, istinska sreća se često krije u ovim naizgled običnim stvarima. Sve dok uložimo srce u to da osjetimo, da iskusimo, možemo pronaći beskonačnu ljepotu u životu.
Vrijeme objave: 02.04.2024.