Usred životne vreve, gužve i previranja, uvijek žudimo pronaći miran kutak gdje se naše duše mogu odmoriti i gdje poezija tiho može rasti. Jedino stablo magnolije koje dijelim s vama svima je poput nježne vile koja hoda iz dubina vremena. U pukotinama vremena, ono nam ocrtava kutak elegantne poezije, čineći da čak i obični dani sjajno zasjaju.
Svaka latica je blago uvijena, s prirodnim lukom, kao da je upravo osjetila lagani povjetarac i sada se isteže, potpuno rascvjetavajući svoju ljepotu. Prašnici su nježno žuti, poput vila koje je poljubilo sunce, razasuti među laticama, dodajući dašak živosti i razigranosti ovoj magnoliji.
Noću, kada ležim u krevetu i gledam tiho cvjetajuću magnoliju na noćnom ormariću, sve brige i umor u mom srcu kao da su u trenutku nestali. Latice pod mekim svjetlom odišu spokojnom i mirnom aurom, zbog čega se osjećam kao da sam u tihom snu. U njenom društvu mogu posebno čvrsto spavati svake noći. Kada se ujutro probudim i vidim njen šarmantni izgled, i moje raspoloženje će postati posebno ugodno.
Stavite je u kut stola. Kad sjedim za stolom, okrenut prema računalu ili knjizi i osjećam se umorno, sve dok gledam u tu magnoliju, bit ću dirnut njezinom jednostavnom i elegantnom ljepotom, a inspiracija će navirati poput izvora.
Život može biti običan, ali sve dok otkrivamo i stvaramo srcem, možemo ocrtati kutak vlastite jednostavne i elegantne poezije u pukotinama vremena. Jedna magnolija je ključ za otključavanje poetskog života. Zašto ne biste i vi odabrali jednu i dopustili joj da nas prati kroz svaki prekrasan dan?
Vrijeme objave: 25. travnja 2025.