Kad oštri hladni vjetar reže obraze poput noža, a kada zemlju prekrije debeli sloj snijega, čini se kao da svijet pada u stanje tišine i hladnoće. Oštra zimska hladnoća čini da ljudi ubrzavaju korake, a njihova raspoloženja kao da su zamrznuta ovom monotonom bjelinom. Međutim, u ovom naizgled beživotnom godišnjem dobu, jedan mali cvijet šljive tiho je ušao u moj život, poput najtoplijeg iscjeljujućeg svjetla zimi, grijući mi srce i osvjetljavajući boje života.
Stajalo je tamo tiho, kao da je vila koja izlazi iz drevne poezije, odišući nezemaljskim šarmom. Ovaj mali cvijet šljive stajao je sam na svojoj grani, jednostavnog i elegantnog oblika. Nekoliko malih i nježnih cvjetova šljive bilo je razasuto po grani, nježnih i vlažnih, kao da bi se lako slomili ako ih se dotakne. Prašnici su bili dugi, poput svjetlucavih zvijezda na noćnom nebu, posebno jarko ističući se na pozadini latica.
Tekstura njegovih latica je jasno vidljiva, kao da je riječ o umjetničkom djelu koje je priroda pomno izradila. Svaka latica je blago uvijena, nalikuje nasmijanom licu sramežljive djevojke, odišući živošću i razigranošću. Iako je riječ o simulaciji, toliko je realistična da se gotovo može zamijeniti za pravu. U tom trenutku, činilo mi se da osjećam slab miris cvjetova šljive i osjetila sam otpornost i odlučnost kojom su cvjetali na hladnom vjetru.
Stavila sam ga u starinsku plavo-bijelu porculansku vazu i stavila na stolić za kavu u dnevnoj sobi. Od tada je postao neizostavan dio mog života, tiho me prateći kroz svaki zimski dan. Ujutro, kada prva zraka sunca zasja kroz prozor i padne na mali cvijet šljive, izgleda posebno šarmantno i lijepo.
Vrijeme objave: 22. kolovoza 2025.