U naglom toku vremena, mi smo poput putnika u bučnom svijetu, žurimo nogama, dok su nam duše obavijene sloj po sloj užurbanošću i pritiskom. Trivijalnosti života su poput sitnih zrnaca pijeska, postupno ispunjavajući praznine u našim srcima. Čini se da oni nekada topli i lijepi ljubavni osjećaji tiho nestaju neprimjetno, ostavljajući samo pust i usamljen prizor. Jedna usamljena hortenzija, poput snopa svjetlosti koji probija izmaglicu, osvjetljava zaboravljeni kutak duboko u našim srcima, omogućujući nam da ponovno prigrlimo život i povratimo davno izgubljenu toplinu i ljubav.
Latice ove hortenzije pomno su izrađene od fine svile, svaka je realistična i naizgled sposobna zadrhtati pri najmanjem dodiru. Sjajući šarmantnim sjajem pod sunčevom svjetlošću, čini se kao da priča drevnu i tajanstvenu priču. U tom trenutku, bila sam potpuno očarana usamljenom hortenzijom. Činilo se kao da s njom razgovaram kroz vrijeme i prostor. U ovom užurbanom i bučnom svijetu, bila je poput mirnog bisera, koji je trenutačno smirio moj nemiran um. Odlučila sam je ponijeti kući i učiniti je svijetlom točkom u svom životu.
Ova usamljena hortenzija postala je bliska suputnica u mom životu. Stavila sam je na prozorsku dasku u svojoj spavaćoj sobi. Svako jutro, kada prva zraka sunca obasja nju kroz prozor, čini se kao da je dobila život, emitirajući nježan i topao sjaj. Tiho bih sjedila uz krevet, promatrajući je i osjećajući taj mir i ljepotu. Osjećala sam se kao da su sve moje brige i umor nestali u tom trenutku.
Kad sam se vratila kući iscrpljena tijela, vidjela sam da hortenzija još uvijek tiho cvjeta tamo, kao da me dočekuje natrag. Nježno bih milovala njezine latice, osjećajući nježnu teksturu, i postupno bi umor i usamljenost u mom srcu nestajali.
Vrijeme objave: 23. kolovoza 2025.